bedùīnskī

prid. G bȅduīnskōg(a); ž. bedùīnskā, s. bedùīnskō koji se odnosi na beduine

bȅdž

im. m. G bèdža; mn. N bèdževi, G bȅdžēvā plastični ili kovinski ukrasni predmet s natpisom ili slikom koji se pričvršćuje na odjeću

bȅg

im. m. G bȅga, V bȅže; mn. N bȅgovi/bȅzi, G bȅgōvā/bȇga pov. 1. jd. plemićki turski naslov [Hadži-beg] 2. osoba s istoimenim naslovom

bègōnija

im. ž. G bègōnijē; mn. N bègōnije, G bègōnījā bot. 1. zeljasta i grmolika jednogodišnja ukrasna biljka mesnatih sjajnih listova i crvenih, ružičastih ili bijelih cvjetova 2. crveni, ružičasti ili bijeli cvijet istoimene biljke

bȇjzbol

im. m. G bȇjzbola sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi u kojoj se lopta udara palicom, a cilj je u napadu udariti bačenu lopticu tako da napadači prije stignu do baze nego što obrana uhvati lopticu

bȇjzbolskī

prid. G bȇjzbolskōg(a); ž. bȇjzbolskā, s. bȇjzbolskō koji se odnosi na bejzbol [~ palica]

bèkerel

im. m. G bèkerela; mn. N bèkereli, G bèkerēlā fiz. mjerna jedinica za aktivnost, jakost radioaktivnoga izvora (Bq)

bȅl

im. m. G bȅla; mn. N bȅli, G bȇ fiz. mjerna jedinica za jakost zvuka (B)

beletrìstičkī

prid. G beletrìstičkōg(a); ž. beletrìstičkā, s. beletrìstičkō koji se odnosi na beletristiku

beletrìstika

im. ž. G beletrìstikē, DL beletrìstici lijepa književnost koja obuhvaća roman, novelu, pripovijetku, crticu i putopis

benediktínac

im. m. G benediktínca, V bȅnediktīnče; mn. N benediktínci, G benedìktīnācā rel. pripadnik najstarijega samostanskog reda u Katoličkoj Crkvi koji je 529. osnovao sv. Benedikt iz Nursije

benediktínčev

prid. G benediktínčeva; ž. benediktínčeva, s. benediktínčevo koji pripada benediktincu

benedìktīnka

im. ž. G benedìktīnkē, DL benedìktīnki; mn. N benedìktīnke, G benedìktīnkā/benedìktīnkī rel. pripadnica benediktinskoga katoličkog reda koji je u 6. stoljeću utemeljila sveta Skolastika

benedìktīnskī

prid. G benedìktīnskōg(a); ž. benedìktīnskā, s. benedìktīnskō koji se odnosi na benediktince [~ samostan]

bèngālskī

prid. G bèngālskōg(a); ž. bèngālskā, s. bèngālskō 1. koji se odnosi na Bengalce i Bengal 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Bangladešu i narodni jezik Bengalaca

bènīgnī

prid. G bènīgnōg(a); ž. bènīgnā, s. bènīgnō v. dobroćudni pod dobroćudan

bèntāl

im. m. G bentála zem. životni prostor morskoga ili slatkovodnoga dna; ant. pelagijal

bènzēn

im. m. G benzéna kem. najjednostavniji aromatski ugljikovodik u obliku bezbojne, kancerogene, lakohlapljive i lakozapaljive tekućine prepoznatljiva mirisa koji se upotrebljava u kemijskoj industriji, npr. u insekticidima i deterdžentima

bènzīn

im. m. G benzína; mn. N benzíni, G benzínā kem. lako zapaljiva smjesa tekućih ugljikovodika koja se dobiva od nafte te služi kao gorivo za pogon motornih vozila

bènzīnskī

prid. G bènzīnskōg(a); ž. bènzīnskā, s. bènzīnskō koji se odnosi na benzin [benzinska crpka; benzinske pare]

bèrāč

im. m. G beráča, V bȅrāču; mn. N beráči, G beráčā osoba koja bere, koja sudjeluje u berbi [~ grožđa]

beràčica

im. ž. G beràčicē; mn. N beràčice, G beràčīcā žena koja bere, koja sudjeluje u berbi [~ jabuka]

beràčičin

prid. G beràčičina; ž. beràčičina, s. beràčičino koji pripada beračici

bèrba

im. ž. G bèrbē; mn. N bèrbe, G bérbā/bèrbī polj. 1. branje plodova [~ grožđa] 2. vrijeme kad se beru plodovi [čekati berbu]

bèrīlij

im. m. G bèrīlija kem. kemijski element (Be), siva lagana kovina koja je u spojevima otrovna

bèrīlijev

prid. G bèrīlijeva; ž. bèrīlijeva, s. bèrīlijevo kem. 1. koji pripada beriliju [~ atom] 2. koji sadržava berilij [~ oksid]

bernardínac

im. m. G bernardínca; mn. N bernardínci, G bernàrdīnācā zool. krupan alpski pas bijele boje i crvenkastih leđa koji se uzgaja za spašavanje nastradalih u snijegu

bȅscarīnskī

prid. G bȅscarīnskōg(a); ž. bȅscarīnskā, s. bȅscarīnskō 1. koji je oslobođen carine [bescarinska trgovina] 2. na kojemu se ne plaća carina [bescarinska zona]

bȅscīljan

prid. G bȅscīljna; odr. bȅscīljnī, G bȅscīljnōg(a); ž. bȅscīljna, s. bȅscīljno koji nema cilja

bȅscīljnōst

im. ž. G bȅscīljnosti, I bȅscīljnošću/bȅscīljnosti svojstvo onoga što je besciljno

bèsjeda

im. ž. G bèsjedē; mn. N bèsjede, G bȅsjēdā poet. tekst koji se izgovara u kakvoj prigodi; sin. govor

beskofèīnskī

prid. G beskofèīnskōg(a); ž. beskofèīnskā, s. beskofèīnskō koji ne sadržava kofein [~ napitak]; ant. kofeinski

beskolùtićavac

im. m. G beskolùtićāvca; mn. N beskolùtićāvci, G beskolùtićavācā zool. 1. mn. skupina beskralježnjaka koji imaju tijelo bez kolutića i obično obostrano simetrično tijelo 2. pripadnik istoimene skupine

bèskompromisan

prid. G bèskompromisna; odr. bèskompromisnī, G bèskompromisnōg(a); ž. bèskompromisna, s. bèskompromisno koji nije sklon kompromisima, koji ne pristaje na kompromise [~ čovjek]

bȅskonačan

prid. G bȅskonačna; odr. bȅskonačnī, G bȅskonačnōg(a); ž. bȅskonačna, s. bȅskonačno koji nema kraja [beskonačno prostranstvo]; sin. beskrajan; ant. konačan

bȅskonačnōst

im. ž. G bȅskonačnosti, I bȅskonačnošću/bȅskonačnosti svojstvo onoga što je beskonačno; sin. beskrajnost; ant. konačnost

bȅskrāj

im. m. G bȅskraja veliko neomeđeno prostranstvo

bȅskrājan

prid. G bȅskrājna; odr. bȅskrājnī, G bȅskrājnōg(a); ž. bȅskrājna, s. bȅskrājno koji nema kraja [beskrajno prostranstvo]; sin. beskonačan; ant. konačan

bȅskrajnōst

im. ž. G bȅskrajnosti, I bȅskrajnošću/bȅskrajnosti svojstvo onoga što je beskrajno; sin. beskonačnost; ant. konačnost

beskrálješnjāk

im. m. G beskrálješnjāka; mn. N beskrálješnjāci, G beskrálješnjākā v. beskralježnjak

beskrálježnjāk

im. m. G beskrálježnjāka; mn. N beskrálježnjāci, G beskrálježnjākā zool. 1. mn. skupina živih bića koja nemaju kralježnicu, čine ih praživotinje, spužve, beskolutićavci, mnogokolutićavci, malokolutićavci, a od svitkovaca plaštenjaci i svitkoglavci 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (beskralješnjak); ant. (kralješnjak), kralježnjak

bèskrupulōzan

prid. G bèskrupulōzna; odr. bèskrupulōznī, G bèskrupulōznōg(a); ž. bèskrupulōzna, s. bèskrupulōzno; komp. beskrupulòznijī koji je bez skrupula [~ čovjek]

bèskućnica

im. ž. G bèskućnicē; mn. N bèskućnice, G bèskućnīcā žena koja nema kuće, koja nema gdje stanovati

bèskućničin

prid. G bèskućničina; ž. bèskućničina, s. bèskućničino koji pripada beskućnici

bèskućnīk

im. m. G bèskućnīka, V bȅskućnīče; mn. N bèskućnīci, G bèskućnīkā osoba koja nema kuće, koja nema gdje stanovati

bèskvasnī

prid. G bèskvasnōg(a); ž. bèskvasnā, s. bèskvasnō koji ne sadržava kvasac [~ kruh]

bèsmislen

prid. G bèsmislena; odr. bèsmislenī, G bèsmislenōg(a); ž. bèsmislena, s. bèsmisleno; komp. besmislènijī koji je bez smisla; sin. nesuvisao; ant. smislen, suvisao

bèsmisleno

pril. komp. besmislènijē bez smisla [~ govoriti]; sin. nesuvislo; ant. smisleno, suvislo 

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga